Ja sam ona generacija koju se ostavilo doma iza zaključanih vrata dok starci šljakaju od 7 do 5, a sad jebiga, što ćeš jest u to vrijeme je na tebi. Nakon nekog vremena ti dopizde naresci, griz i "jaja na oko" pa upgrejdaš na fritezu, hot dogove i pomfri, zatim se kreneš bakčat s pećnicom i cijelim komadima mesa koje sam na random baciš unutra na 180 stupnjeva na sat vremena pa gledaš kak će ispast, a onda se nisi ni okrenuo i već radiš kiflice sa sirom
Ofc, kod ovih stvari koje se duže kuhaju PlayStation i one 24h utrke na Gran Turismu nisu pomogle... ko da je jučer bilo da sam skoro pol stana spalio s rižom na mlijeko koja se efektivno trebala kuhati sat vremena, ali je nekako ostala "do kraja vožnje", što je moglo bit 3, a možda i 5 sati
Al me se cijeli život učilo da žene znaju kuhat, pa kada sam s bivšom uletio u prvi stan i vidio da ta nije znala kako kruh rezat jer "se jednom porezala kao mala pa joj mama više nije dala", a kamoli skuhat nešto sebi za jest, mi se zamračilo.
Ma vjerujem da smo to većina ovdje al svatko od nas neke stvari baš mrzi - meni je to kuhanje. Svašta sam radio po kući i oko nje, znam popravit i napravit čudo stvari al kad bi me ostavili da sam jedem se svelo uglavnom na Domaćice ili kruh i Nutellu.
U globalu sam se i ja začudio vidjet neke stvari od prijatelja, recimo da ne znaju složit IKEA krevete, promijenit gumu na autu il uopće koristit gedore il znat čemu one služe.
Preživio bi ja, nije kuhanje zapravo teško, samo stvarno nemam volje. Žena mi kuha stvarno dobro, ja radim ribu i roštilj (to mi je gušt) i ne diram se u ostalo.
