U jednom od postova sam sasvim slučajno naletio na link u kojem Andreas M. Antonopoulos govori o 51% napadima na Bitcoin mrežu. Jedna opasnost koja se mnogima čini realna ali Andreas je odlično objasnio zašto je jedan takav scernarij teško izvodljiv.
Dok je bio u Berlinu na jednoj kripto konferenciji 2019, dao je zanimljiv intervju kojeg možete pogledati ovdje:
https://www.youtube.com/watch?v=7w-Q2GOZJSQ
Evo najvažnijih dijelova tog intervjua:Pitanje koje je Andreasu postavljeno je da li bi bilo moguće da neko pribavi dovoljnu količinu hardvera, da izvrši 51% napad na Bitcoin mrežu, i u potpunosti preuzme kontrolu nad mrežom.
Andreas smatra to nemogućim i iznosi nekoliko razloga zbog čega je to tako.
- Potrebna količina mining hardvera za 51% napad na Bitcoin jednostavno nije dostupna u prodaji. Kompanije koje proizvode i prodaju mining uređaje već imaju pune ruke posla. Sve što proizvedu, vrlo brzo i prodaju. Dakle, ne postoje zalihe koje bi neko mogao kupiti. On iznosi zanimljiv podatak da ukoliko bi neko želio da izvrši jedan takav napad, morao bi da tokom više od godine dana pokupuje sve ASIC minere od svih kompanija koje postoje na tržištu i prodaju te uređaje. Samo s ciljem da bi se približio toj cifri od 51% hashrate-a potrebnog za napad. Ovo je dakle nemoguća misija.
- Druga pretpostavka je da li bi neko mogao da kupi materijale potrebne za proizvodnju dovoljne količine uređaja za uspješan napad. Andreas napominje da se najbolji mineri prave od silicijskih čipova sa 16 - 12nm. Samo oni napravljeni od najboljeg materijala bi se morali koristiti kako bi se dosegao taj broj potreban za napad od 51%. Ukoliko bi se koristili slabiji materijali, bilo bi potrebno mnogo više uređaja. Kompanije koje proizvode tu vrstu silicija, to proizvode najviše za grafičke karte i uređaje za umjetnu inteligenciju. Dakle već imaju i previše posla i ne maju kapaciteta da zadovolje potrebe novog kupca koji bi to želio da kupi kako bi napao Bitcoin mrežu.
- Treća varijanta o kojoj Andreas govori je o mogućnosti da neko napravi svoje postrojenje gdje bi proizveo potrebne uređaje. Investicija za jedan takav poduhvat bi bila nekoliko desetina miljardi US$. Ti uređaji bi zatim trošili ogromnu količinu električne energije i pravili nove multi milionske troškove.
Čak i da je jedan takav napad uspješan, on se mora održavati. A to zahtjeva dodatne velike količine investicija. Tu onda dolazimo do sljedećeg problema. Oni koji rudare Bitcoin poštujući pravila, za svoj posao budu nagrađeni rudarskim naknadama i novo-kreiranim bitcoinom. Pokrivaju svoje troškove (za električnu energiju) i ostvaruju određenu zaradu. Oni koji napadaju mrežu, od te iste mreže ne dobivaju naknadu jer u novo-nastale blokove ne uključuju transakcije. Sami moraju da snose troškove napada i održavanje istog. Andreas smatra da su ti troškovi između 2000-3000 BTC dnevno!
Bitcoin kreiran na takav način bi postao bezvrijedan. Mjenačnice bi ga mogle staviti na crnu listu i nikada ne bi bio prodan. Napad bi se mogao rješiti forkom, gdje strana koja poštuje pravila samo nastavi sa svojim radom, dok druga strana koja ne poštuje pravila i kreira prazne blokove bi jednostavno bila isključena.
Krajni ishod svega ovoga su desetine milijardi US$ za kupovinu i proizvodnju uređaja, milioni US$ na troškove struje za napad koji bi brzo bio otkriven i rješen forkom. Mineri koji napadaju mrežu mogu samo spriječiti potvrđivanje određenih tranksakcija ili izvršiti double-spend napad. U oba slučaja, ti coni mogu otići na crnu listu i ne bi imali nikakvu vrijednost. Bitcoin mreža ne bi stala sa radom. Postala bi vremenom i još jača jer je savladala 51% napad.
U drugom dijelu videa, Andreas priča o razlikama između minera i full node-a.
Odličan izvor informacija.
Pogledajte
https://www.youtube.com/watch?v=7w-Q2GOZJSQ
