Budući sam jučer imao
nezgodu s jednim (sva sreća ne glavnim) walletom, odlučio sam napisati jedan post o sigurnosti. Kripto svijet je još uvijek relativno nereguliran i kad vam netko "očisti" wallet, ne može se napraviti skoro ništa osim gledati svoj ETH, BTC ili neku treću kripto valutu na tuđem walletu. Ali zato se takav scenarij može spriječiti. I ne, nemojte razmišljati "pa neće se valjda meni dogoditi". Tako sam i ja razmišljao (pogotovo jer sam IT-evac pa sam imao stav "tko meni išta može"). Zaštita kripto walleta je ustvari jednostavna - treba spriječiti da netko sazna private key od walleta. Najjednostavnije je nabrojati razne načine kako se zaštiti, a ja ću krenuti od najsigurnijih pa prema najmanje sigurnim načinima.
1. Hardware walletLedger Nano S hardware wallet Hardware wallet je po mojem mišljenju najsigurnija metoda zaštite walleta. Radi se o uređaju na kojem je fizički potrebno pritisnuti tipku da bi se odobrila transakcija. Private key u niti jednom trenutku "ne izlazi" iz uređaja pa tako čak ni vlasnik uređaja ne zna koji je private key njegovog walleta. Najpopularniji uređaji su:
Ledger i
Trezor. Oba proizvođača imaju više proizvoda. Ja osobno koristim Ledger Nano S i jako sam zadovoljan (ne, nije mi hakiran Ledger wallet nego MetaMask wallet - za više detalja pogledajte
drugu temu). U slučaju kvara ili krađe uređaja, kupi se drugi uređaj i svi walleti se vrate pomoću
recovery seed (skupina riječi koja se dobije kod prvog pokretanja uređaja).
Jedina mana koja mi pada na pamet je to što se ne može koristiti wallet za sve valute nego samo za one za koje postoji softver. Tako ja još uvijek čekam podršku za Cardano (ADA) na Ledger walletu.
Dodatni nedostatak (ne bih bar rekao mana) je što je hardware wallet jedini kojeg treba platiti (ipak se kupuje uređaj kojeg je netko trebao prizvesti). Zbog toga svatko za sebe treba procijeniti u kojem trenutku je dobro dati npr. 100 eura za Ledger Nano S. Sigurno nitko na uređaju od 100 eura neće držati kripto u vrijednosti 200 eura.
Korisni linkovi:
2. Paper walletBitcoin paper wallet Paper wallet je ništa drugo nego komad papira na kojem su napisani podaci o walletu. Postoje rasprave je li paper wallet sigurniji od hardware walleta ili nije, ali ja ipak smatram da nije. Ako paper wallet netko ukrade, vrlo lako može doći do private key-a, a kod hardware walleta ipak postoji dodatna razina zaštite - PIN.
Paper wallet se najčešće koristi za sredstva koja korisnik planira dugoročno držati na walletu jer čim se private key s paper walleta upotrijebi za prijenos sredstava, taj paper wallet postaje nesiguran (jer je private key dospio online i samim time paper wallet gubi svoj smisao). Zbog toga korisnici paper walleta kod prebacivanja sredstava prebacuju sva sredstva (tzv. wallet sweep) na drugi wallet. Naravno, dio sredstava se može poslati na jedan wallet (npr. na burzu), a ostatak na drugi paper wallet.
Bitno da se sredstva ne ostavljaju na paper walletu nakon što je private key jednom iskorišten.Korisni linkovi:
*VAŽNO: Za još veću sigurnost, paper wallet bi se UVIJEK trebao raditi na čistom računalu (znači računalo koje nema instalirane kojekakve programe uz koje bi mogao biti i virus/keylogger/trojan) koje nije spojeno na Internet.3. Add-ons za preglednikeOvaj način zaštite walleta je siguran koliko je sigurno računalo na kojem se koristi. Recimo, meni je u jedan takav wallet provaljeno neki dan (link na početku posta) jer sam se malo "zaigrao". Inače, jedan od najpopularnijih dodataka je MetaMask. Instalira se na Chrome, Firefox ili Operu (na službenoj stranici metamask.io nema informacije o dodatku za Microsoft preglednike IE i Edge) i kod svake transakcije otvara se prozor u kojem se (nakon što se upiše lozinka za ulazak u MetaMask) potvrđuje transakcija. Slično kao kod hardware walleta, samo što se lozinka za MetaMask (ili bilo koji drugi wallet) upisuje preko tipkovnice. Zbog toga su ovakvi walleti ranjivi na razne keyloggere, viruse, trojance i slične informatičke gadosti.
Korisni linkovi:
4. USB stickoviDosta ljudi koristi USB stickove za spremanje private key-a. To je dosta nesigurno jer se private key mora copy&paste-ati na stranicu na Internetu (npr. MyEtherWallet). Vrlo često sam vidio da ljudi u žurbi umjesto adrese walleta copy&paste-aju njegov private key. Ako se to dogodi, odmah i bez odgađanja treba sva sredstva s tog walleta prebaciti na neki drugi sigurni wallet. U suprotnom će netko kad-tad shvatiti da se radi o private key-u i pokupiti sva sredstva s walleta. Inače, od private key-a se lako može doznati adresa walleta ali suprotno (da se iz adrese sazna private key), logično, ne vrijedi.
Za one koji su ipak odlučili na ovaj način čuvati svoje private key-eve imam jedan savjet. Koristite BitLocker enkripciju da bi zaštitili sadržaj USB sticka.
Ovdje su upute kako to napraviti. Bitno je napomenuti da obavezno spremite recovery key na sigurno mjesto (kod postavljanja BitLocker zaštite Windows će vam ponuditi da spremite recovery key). Najbolje ga je isprintati i spremiti negdje na sigurno. Za pristup USB sticku koristi se lozinka, a recovery key se koristi u slučaju da se BitLocker zaštita želi maknuti. Upravo zbog toga što Recovery Key nije potreban za korištenje USB sticka, najbolje ga je isprintati i spremiti na sigurno (npr. sef). Naravno, uvijek postoji mogućnost da ćete izgubiti USB stick (u tom slučaju nalaznik bez šifre može jedino formatirati stick; do podatak ne može) pa je sve private key-eve koje imate na njemu pametno spremiti još negdje (npr. isti onaj sef gdje vam je i recovery key).
ZaključakJoš jednom ću ovo napisati... Shvatite zaštitu vašeg walleta ozbiljno, naročito ako im je vrijednost velika. Ako neki coin ili token ne koristite za trejdanje, nemojte ga ostavljati na burzi. Radije skinite službeni wallet i čuvajte ga na njemu (većina službenih walleta se isto tako može pohraniti na USB stick). Ako trejdate, trejdate pametno i na burzama koje su koliko-toliko poznate (iako je u prošlosti bilo primjera krađe kripto sredstava s poznatih burzi).
I još nešto... Nikad, ali BAŠ NIKAD nemojte razmišljati "ma neće se to meni dogoditi". Dovoljna je sekunda nepažnje, instalacija nekog naizgled bezazlenog freeware programa da se dogodi sranje.