Autor:
GazetaBitcoinTopic original:
12 years later and people still don't know to use Bitcoin nor what it's good for
Prošlo je već 12 godina od pokretanja Bitcoina. Pa ipak, većina ljudi nema pojma kako ga koristiti niti čemu Bitcoin uopće služi. Većina korisnika čini ono što je u suprotnosti s njegovom izvornom prirodom, koristeći Bitcoin u sprezi s bankama i centraliziranim mjenjačnicama, pritom ne znajući ništa o njegovim libertarijanskim i kripto-anarhističkim temeljima.
Ne shvaćajući da je Bitcoin tu kako bi im pomogao izbjeći ropstvo na koje ih prisiljavaju vlasti i banke, ljudi čine sve što mogu kako bi sami sebe porobili, olakšavajući tako posao elitama koje ih tlače tisućama godina.
Prije 12 godina Satoshi je čovječanstvu ponudio vrlo vrijedan alat – alat koji ga je mogao osloboditi. Pogledajmo kako je opisivao svoj izum:
Čista peer-to-peer verzija elektroničkog novca omogućila bi slanje internetskih plaćanja izravno s jedne strane na drugu, bez posredovanja financijske institucije.
Internetska trgovina uvelike se oslanja gotovo isključivo na financijske institucije koje djeluju kao pouzdane treće strane pri obradi elektroničkih plaćanja. Iako sustav zadovoljavajuće funkcionira za većinu transakcija, ipak pati od inherentnih slabosti modela utemeljenog na povjerenju.
Potpuno nepovratne transakcije zapravo nisu moguće jer financijske institucije ne mogu izbjeći posredovanje u sporovima. Trošak posredovanja povećava transakcijske troškove, čime se ograničava minimalni praktični iznos transakcije i onemogućuju male, povremene transakcije, a postoji i širi trošak koji proizlazi iz gubitka mogućnosti izvršavanja nepovratnih plaćanja za nepovratne usluge. Uz mogućnost povrata transakcije, javlja se i potreba za povjerenjem.
[...]
Potreban je sustav elektroničkog plaćanja koji se temelji na kriptografskom dokazu, a ne na povjerenju, te koji omogućuje dvjema zainteresiranim stranama izravno međusobno obavljanje transakcija bez potrebe za pouzdanom trećom stranom. Transakcije koje je računalno nepraktično poništiti zaštitile bi prodavatelje od prijevare [...]Ponudio je metodu kojom ljudi mogu izravno obavljati transakcije –
peer-to-peer– zaobilazeći svaku treću stranu, bez obzira na to je li riječ o vladi, banci ili nekom drugom posredniku.
Satoshi je izumio Bitcoin i besplatno ga podijelio kako bi pojedincima omogućio financijsku slobodu, no ljudi su zauzvrat izmislili centralizirane mjenjačnice, „pomažući” pritom sami sebi da ostanu bijedni robovi. Ovo me podsjeća na druge značajne znanstvene izume namijenjene pomaganju ljudima, no odmah nakon njihova nastanka pojavili su se drugi koji su ih pretvorili u oružje. Čini se da, ako ne postoji nikakav vanjski čimbenik koji bi im naudio,
ljudi sami biraju nauditi sebi.
Nakon što ovo pročitaju, neki bi se mogli zapitati: „Što nije u redu s korištenjem centraliziranih mjenjačnica? One čuvaju moj novac, a ja njime raspolažem i mogu s njim raditi što god želim!”.
Posljednja rečenica je golema laž. To je
oksimoron, odnosno izraz koji sam sebe pobija. To je kao reći: „Pušim na zdrav način”.
Ljudska pohlepa nikada nije poznavala granice. Bitcoin se pojavio kako bi ih oslobodio, no oni su shvatili samo to da im on može pomoći da se obogate. Upravo je pohlepa navela ljude da osmisle centralizirane mjenjačnice. Umjesto da međusobno koriste Bitcoin u izravnim transakcijama – što bi tradicionalni novac i vlasti učinilo suvišnima – ljudi su stvorili nakaradu osmišljenu da centralizira ono što je izvorno nastalo kao decentralizirano.
Neki su bili pametniji od drugih, ali i pohlepni, pa su iskoristili svoje znanje i pohlepu drugih kako bi osnovali te centralizirane mjenjačnice u koje ljudi žure položiti
svoj novac – koji, jednom položen, postaje
novac mjenjačnice. Pojedinci se nadaju da će se obogatiti, a pritom ne shvaćaju da zapravo gube na svim poljima. Situacija je dramatična jer ne gube samo novac, već i mnogo više...
Što može biti važnije od novca? Gube svoje osobne podatke –
onaj dar primljen rođenjem koji ostaje
osoban samo sve dok pojedinac ne odluči prestati biti osoban. A jednom kada se osobni podaci otkriju, oni više nikada neće biti osobni. Koliki su se zapitali što zapravo znači
„osobno”?. Zaslijepljeni pohlepom i nadom u brzu zaradu i bogaćenje preko noći, ljudi su s oduševljenjem hrlili na centralizirane mjenjačnice, ulažući silan trud kako bi im zahtjevi za otvaranje računa bili prihvaćeni. To znači da su mjenjačnicama ustupili sve svoje osobne podatke. Neke mjenjačnice nude besplatne iznose od 5, 10 ili 20 dolara onima koji otvore račun. Jeste li se ikada zapitali zašto mjenjačnice daju taj novac besplatno? Jeste li si možda rekli: „Mjenjačnicama je čast imati
mene za klijenta, zato to rade”? To nije istina. Taj iznos novca za mjenjačnice ne predstavlja ništa jer će one od klijenata zaraditi znatno više. Kaže se da, kada je nešto besplatno,
ti si roba. Kao na Facebooku. U slučaju mjenjačnica situacija je još gora: ako ti plaćaju da postaneš klijent, zamisli najgore što ti se može dogoditi!
Što je najgore što se može dogoditi?
Kao prvo, mjenjačnica nikada ne gubi novac. Kuća uvijek pobjeđuje, a korisnici uvijek gube. Korisnici su sretni kada cijena BTC-a vrtoglavo raste jer se nadaju zaradi, a rastuže se kada vrijednost BTC-a naglo padne jer gube novac. Mnogi prodaju svoj BTC iako znaju da su u gubitku, no to čine kako bi izbjegli još veći gubitak. Ne shvaćaju da, sve dok zadrže svoj BTC, zapravo ništa ne gube. A što rade mjenjačnice? One profitiraju kada vrijednost BTC-a naglo poraste jer naplaćuju naknade korisnicima. Zarađuju i kada vrijednost BTC-a pada, jer i tada naplaćuju naknade. Kada korisnici povlače svoj novac s mjenjačnice, gube još više novca. Pritom ne govorim o mrežnim naknadama, već o naknadama same mjenjačnice.
Drugim riječima, ljudi neprestano pridonose dobiti mjenjačnica, ali i vlastitom siromaštvu . Osim toga, koliko je vas primijetilo da najveće mjenjačnice, poput Coinbasea ili Binancea,
uvijek imaju „tehničke poteškoće” i gase svoje platforme upravo u trenutku kada BTC naglo raste ili doživljava strmoglav pad?. Može li doista biti slučajnost da pri svakoj značajnoj promjeni cijene događa se prekid rada trgovanja na burzama sve dok se cijena ne vrati na prethodnu vrijednost? Objašnjenja koja nude glasnogovornici burzi jadna su i smiješna. Sasvim je jasno da, budući da se takvi sumnjivi potezi vuku već godinama, mjenjačnice u takvim trenucima odlučuju obustaviti rad – čime sprječavaju korisnike da ostvare dobit ako cijena BTC-a naglo poraste, a istovremeno im onemogućuju kupnju ako cijena strmoglavo padne.
Kao drugo, kao što sam već spomenuo, ljudi gube svoje osobne podatke dobrovoljnim prolaskom kroz vrlo opasan postupak zvan KYC. Mjenjačnice ne mare za svoje klijente niti za njihove osobne podatke. Žele samo zaraditi više novca. Mogu postati meta hakera koji, osim novca, kradu i osobne podatke korisnika – iznimno vrijedan resurs koji se može pretvoriti u još više novca, osobito prodajom na Dark Netu. Članak CNBC-a opisuje kako hakeri prodaju osobne podatke za 1 dolar po komadu (ovi podaci uključuju, između ostalog, fizičke adrese korisnika, njihove kreditne/debitne kartice, kopije njihovih osobnih iskaznica itd.):
Hakeri prodaju vaše podatke na „dark webu”... za samo 1 dolar.. Poznat sličan slučaj s foruma jest onaj
rumunjskog korisnika bekli23, koji je – dok se pretvarao da dešifrira stare BTC novčanike – od korisnika tražio da mu pošalju fotografije na kojima drže svoje osobne iskaznice i druge račune. Očito nije dešifrirao nikakav novčanik. No, pokušavao je prikupiti osobne podatke – najvjerojatnije kako bi ih prodao na Dark Netu za smiješnu cijenu od jednog dolara po komadu!
U nekim slučajevima upravo mjenjačnice prodaju osobne podatke korisnika! Pritom ne govorim o malim, sumnjivim mjenjačnicama, već o onima velikima. Coinbase je jedna od najvećih mjenjačnica, a ipak je uhvaćen u prodaji osobnih podataka klijenata! Članak iz 2019. godine pod naslovom
„Coinbase priznaje da je njegov bivši pružatelj podataka prodavao podatke klijenata”, opisuje kako je Christine Sandler, jedna od čelnica te mjenjačnice, priznala da je tvrtka prodavala osobne podatke korisnika. S obzirom na taj primjer, mislite li da druge mjenjačnice ne rade istu stvar? Odnosno, da jednostavno još nisu otkrivene?
Kao treće, mjenjačnice izravno ustupaju osobne podatke korisnika nadležnim tijelima. Jeste li se nadali da vlasti neće znati za vas i vaše financije – barem ne za vaše kripto-transakcije (s obzirom na to da ionako znaju za sve vaše transakcije u fiat valutama)? Korištenjem centraliziranih mjenjačnica sasvim je sigurno da će vas vlasti imati na oku! Ponovno, primjer koji uključuje Coinbase: Članak u Forbesu pod naslovom „
Coinbase obavještava korisnike da će ustupiti podatke prema sudskom nalogu” opisuje kako je ta mjenjačnica ustupila privatne podatke korisnika poreznoj službi (IRS). Nemojte misliti da je riječ o
izoliranom slučaju. Takvu praksu provode sve mjenjačnice, bez obzira na zemlju.
Kao četvrto, centralizirana mjenjačnica klijentima ne ustupa privatne ključeve, što znači da korisnici nemaju pristup alatu koji im omogućuje upravljanje vlastitim novcem. Privatne ključeve novčanika drže mjenjačnice, pa stoga
korisnici prihvaćaju odricanje od prava vlasništva nad svojim novcem kada polažu sredstva na mjenjačnice. Vezano uz ovu situaciju, Bitcoin evangelist Andreas Antonopulos upotrijebio je izraz „
Nisu tvoji ključevi, nije tvoj Bitcoin”. Kako bi se stvari dodatno razjasnile, valja spomenuti sudski spor protiv Coinbasea (čini se da je ta mjenjačnica najnegativniji primjer) u kojem je tužitelj izgubio parnicu, a sudac je presudio u skladu s načelom: „
Nisu tvoji ključevi, nije tvoj Bitcoin”.
Kao peto, hakeri mogu hakirati mjenjačnice (
a vi gubite novac).
Kao šesto, mjenjačnice mogu donijeti odluku o zlouporabnom zamrzavanju vaših računa (
a vi gubite novac).
Kao sedmo, mjenjačnice mogu izvesti tzv. „exit scam” (
a vi gubite novac).
Zbog toga biste trebali izbjegavati centralizirane mjenjačnice. Zbog toga se Bitcoin ne smije koristiti u sprezi s takvim „čudovištima” koja djeluju isključivo na štetu klijenata! Upravo tako klijenti centraliziranih mjenjačnica gube svoj novac, bez obzira na to koju transakciju namjeravaju izvršiti. Upravo tako, osim novca, gube i svoje osobne podatke te riskiraju da ih se domognu zlonamjerni pojedinci, što ih izlaže golemim rizicima: jednom kad se kriminalci dokopaju nečijih osobnih podataka, mogu toj osobi uzvratiti „posjetom”, opljačkati je, provaliti joj u kuću, ukrasti imovinu ili joj čak ugroziti život!
Ljudskoj pohlepi nema kraja i, iako bi navedeni primjeri trebali biti dovoljni da svakoga uvjere kako treba pobjeći od centraliziranih mjenjačnica, to se ipak ne događa. Ljudi se nisu zaustavili samo na toj grozoti korištenja centraliziranih mjenjačnica; tu su apsurdnost doveli do
neslućenih razmjera te su Bitcoin iskoristili u još grotesknijoj kombinaciji, uključivši u financijsku transakciju i banke! To znači da su uključivale one pouzdane treće strane koje je Satoshi silno želio izbaciti iz jednadžbe. Taj je čovjek učinio sve da si što više našteti povezivanjem Bitcoina s mjenjačnicama, ali i s bankama.
Slično kao i u prethodnom slučaju, nakon što ovo pročitaju, neki bi se mogli zapitati: „Što nije u redu s korištenjem banaka? One čuvaju moj novac, a ja njime raspolažem i mogu s njim raditi što god želim!”.
Još jednom, posljednja rečenica je golema laž.
Kao prvo, banke ne čuvaju vaš novac, već ga koriste kako bi došle do još više novca. Trebale bi držati tek djelić sredstava u rezervi, no često ne drže čak ni taj dio. Taj je detalj
uočio i Satoshi, a možda je to bio još jedan od razloga koji su ga potaknuli na stvaranje Bitcoina.
Moramo vjerovati središnjoj banci da neće obezvrijediti valutu, no povijest fiat valuta puna je slučajeva izigravanja tog povjerenja. Moramo vjerovati bankama da će čuvati naš novac i obavljati elektroničke prijenose, a one ga ipak plasiraju u zajmove tijekom kreditnih balona, zadržavajući pritom tek djelić sredstava u rezervi. Moramo im povjeriti svoju privatnost i vjerovati da neće dopustiti kradljivcima identiteta da isprazne naše račune.
Kao drugo, banke ne dopuštaju klijentima da raspolažu svojim novcem kako žele. Ako polože iznos koji je prevelik (u usporedbi s prethodnim transakcijama), banke mogu zamrznuti račune, prisiljavajući klijente da opravdaju podrijetlo tog novca. Ista se stvar događa ako klijenti prime transakcije prevelikih iznosa. Oni koji vjeruju da svojim novcem mogu raspolagati kako žele, grdno se varaju. Slično kao i kod centraliziranih mjenjačnica, kada klijenti polože novac u banku, banci prepuštaju i potpunu kontrolu nad tim novcem.
Kao treće, banke mogu svoje klijente prepustiti nadležnim tijelima. I ponovno: ako transakcija banci djeluje sumnjivo – obično je riječ o transakciji koja uključuje velik iznos novca – banka ne samo da može zamrznuti račun, već i obavijestiti nadležna tijela. U tom slučaju klijenta čeka još gora situacija: bit će prisiljen opravdati porijeklo svog novca pred nadležnim tijelima!
Naravno, ako pojedinac ne može opravdati podrijetlo novca, onda je novac izgubljen. Banke se ponašaju kao produžene ruke vlade i ne mare za klijente; brinu se samo o povećanju vlastitog bogatstva, a istovremeno održavaju dobar odnos s vladom.
Kao četvrto, banke mogu odbiti transakcije koje su pokrenuli klijenti – bilo po vlastitom nahođenju ili na temelju Općih uvjeta poslovanja. Iako je riječ o dokumentu koji klijent potpisuje, nitko obično ne čita tih desetak stranica prilikom otvaranja bankovnog računa. Budući da većina banaka ne gleda blagonaklono na kriptovalute, korisnici kriptovaluta vrlo su izloženi riziku.
Kao peto, neki pojedinci koriste usluge financijskih institucija poput Revoluta, misleći da posjeduju kriptovalute. U stvarnosti, ne posjeduju čak ni jedan satoshi! To je zato što Revolut ne omogućuje posjedovanje kriptovaluta, već CFD-ova. Prodaju vam iluziju da posjedujete kriptovalute, no to nije slučaj. Isto vrijedi i za eToro.
Kao šesto, baš kao i kod centraliziranih mjenjačnica, klijenti banaka gubit će novac na sve moguće načine: plaćat će naknade za otvaranje računa, polaganje i podizanje novca, prijenos sredstava, provjeru stanja na računu, vođenje računa, izdavanje kreditnih ili debitnih kartica i tako dalje.
Kao sedmo, banke također mogu bankrotirati, mogu počiniti prijevaru nestankom s novcem klijenata (tzv. *exit scam*) i mogu izgubiti osobne podatke klijenata. Naravno, takvi se slučajevi ne događaju tako često kao kod kriptomjenjačnica, no incidenti se ipak mogu dogoditi. Događali su se u prošlosti, a događat će se i u budućnosti.
A ako još uvijek sumnjate u ono što sam dosad opisao, snimka zaslona u nastavku dokazuje kako se jedna od najvećih rumunjskih banaka odnosi prema svojim klijentima:
Izvor fotografije: Facebook
U prijevodu na hrvatskom, to znači sljedeće:
U okviru poslovnog odnosa s klijentima, banka je obvezna pridržavati se propisa koji se odnose na postupke upoznavanja klijenata radi sprječavanja i suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma, kao i poštovati Opće uvjete poslovanja za cjelokupni portfelj klijenata.
Sukladno propisima GBC-a, Odluci br. 2/2019 Nacionalne banke Rumunjske i Zakonu br. 129/2019, klijent je dužan Banki dostaviti svu dokumentaciju koju ona zatraži, a koja je potrebna za provjeru i pojašnjenje svrhe i prirode evidentiranih transakcija. Ovim vas putem obavještavamo da smo, nakon analize transakcija provedenih putem vašeg računa, utvrdili da priroda tih transakcija krši odredbu članka 23.1 GBC-a, koja glasi: „U slučaju da Banka utvrdi potencijalne rizike ili zahtjeve nametnute od strane financijskih institucija uključenih u bankovno poslovanje, Banka zadržava pravo odbiti prijenos sredstava za transakcije povezane s uslugama kao što su igre na sreću, kupnja pornografskih sadržaja (uključujući videochat ili slične usluge), nabava oružja/streljiva protivno zakonskim uvjetima te transakcije koje uključuju kriptovalute.”
U nastavku možete pročitati reakciju klijenta spomenute banke. Možda ćete se nasmijati, no situaciju treba shvatiti ozbiljno:
Izvor fotografije: Facebook
U prijevodu na hrvatskom, to znači sljedeće:
Predmet: Obrazloženje potpisuje [...] radi pojašnjenja kako raspolažem vlastitim novcem
Ja, [...], kao klijent banke, potpisujem ovaj dokument pod pritiskom Banke koja se poziva na određene interne propise – koji nisu usmjereni protiv mene – kako bi me prisilila da Banci obrazložim kako raspolažem vlastitim novcem.
Budući da je ljeto i vrijeme godišnjih odmora, a k tome i razdoblje nakon karantene, silno se želim zabaviti. Zato ću otputovati u Nizozemsku, gdje je prostitucija LEGALNA, kako bih se poš*vio s kurvama. Najvjerojatnije ću putem do Nizozemske isto učiniti i u Austriji te Njemačkoj.
Kad budem u Nizozemskoj – s obzirom na to da su droge tamo LEGALNE – namjeravam pušiti marihuanu i hašiš, a htio bih probati i gljive.
Čuo sam da u Nizozemskoj imaju odlične kolače s marihuanom; preporučujem i tebi da ih probaš – možda se nakon toga osvijestiš i prestaneš tjerati ljude da potpisuju glupe papire, utemeljene na glupim procedurama, samo kako bi ti se opravdali za to što rade sa svojim vlastitim novcem.
Naravno, ako ne budem imao toaletnog papira – s obzirom na to da imam toliko novca – možda ću se osjećati dovoljno otmjeno pa ću obrisati gu*icu s nekoliko stotina eura, baš kao što to rade bogataši.
Ostatak novca služi za posuđivanje prijateljima i za beskorisne troškove zbog kojih ću kasnije žaliti.
Sve navedeno trebalo bi vas potaknuti da ozbiljno razmislite o korištenju Bitcoina u kombinaciji s centraliziranim mjenjačnicama i bankama. Pripazite! Samo ćete naštetiti sami sebi i možda izazvati nepopravljive predrasude. Trebam li spomenuti i mjenjačnicu Mt. Gox, koja je izgubila
850.000 BTC-a 
Trebam li spomenuti i onih desetak (stotine?) hakiranih mjenjačnica te stotine tisuća klijenata koji su zauvijek izgubili svoj novac? Trebam li spomenuti tisuće slučajeva u kojima su banke zamrznule račune klijenata? Trebam li spomenuti koliko je ljudi primilo prijetnje smrću, koliko ih je bilo ucjenjivano, koliko ih je bilo izloženo iznudi te koliko ih je bilo prisiljeno platiti otkupninu hakerima nakon što su se ovi domogli njihovih osobnih podataka?
Želite li to doživjeti? Ako ne, prestanite koristiti Bitcoin putem centraliziranih mjenjačnica i banaka! Koristite kripto-bankomate za uplatu i isplatu gotovine koji vam jamče anonimnost. Koristite decentralizirane mjenjačnice koje ne drže ni centa novca klijenata, već služe isključivo za međusobno povezivanje korisnika. Koristite izravne (peer-to-peer) prijenose. Koristite kripto-novčanike s ugrađenim anonimnim mjenjačnicama koje omogućuju razmjenu jedne kriptovalute za drugu. Koristite bilo koju metodu kako biste očuvali svoju anonimnost i financijsku privatnost. To je za vaše dobro.
Ovaj je esej dio mojih edukativnih članaka. Svima vama preporučujem da pročitate i sljedeće eseje:
-
Bitcoin: The dream of Cypherpunks, libertarians and crypto-anarchists-
Vlada dolazi po trgovce!-
Kriptovaluta vs digitalni novac koji izdaje država-
Kriptoanarhistički manifest - svi bismo ga trebali pročitati-
Vladari već stoljećima pokušavaju ograničiti pristup informacijama i slobodi-
Phil Zimmermannove misli o PGP-u - Svi bismo ih trebali pročitati-
When the govern wants to hold your private keys-
Poziv za Julian Assange || Manifest WikiLeaks - Svi bi trebalo da ga procitamo
